Carevo Novo Odelo
•
Donirajte Carevom novom
odelu
• Prijava
Carevo novo odelo objaviće
knjigu Džereda Izraela o Srebrenici, koja će, uz potpuno novi pristup,
poljuljati temelje optužbi za masakr. Kako biste bili
obavešteni kada knjiga bude objavljena, i da primate članke sa Carevog
novog odela, pošaljite email sa PRIJAVA u naslovu na
emperorsclothes@tenc.net
To receive English-language mailings, please
send an email with
SUBSCRIBE in the subject line to: emperorsclothes@tenc.net
Molimo vas, prosledite ovaj tekst prijateljima, ili im
pošaljite
donji link.
http://emperors-clothes.com/sc/s-holokost.htm
Emperor's Clothes
[www.tenc.net]
==========================================
Poricanje istorije o Holokostu u Hrvatskoj
Odlucili smo da publikujemo ovaj clanak iako nije u
potpunosti preveden na srpsko-hrvatski zato sto tekst sadrzi veoma
znacajane cinjenice. Do sada prevedeni deo teksta sadrzi kritiku izlozbe
koju je Hrvatska napravila u Jasenovcu, opis uloge Muzeja u Vasingtonu
kao i clanak naslovljen "Hrvatska" koji je preuzet iz Enciklopedije o
Holokostu koju je stampao Jad Vasem 1990-te. Ovde iznete cinjenice se
suprodstavljaju nameri Hrvatske da minimizira ili cak izbrise istoriju
ucinjenog Holokosta.
5. Mart 2007
==========================================
*
Sadrzaj *
I. Introduction:
Clanci o Hrvatskoj i Jasenovcu, kljucni dokumenti za koje
americke i nemacke vlade (kao i hrvatska vlada ) od vas ljubazno traze
da ih ne citate
Autor: Dzared Izrael
Editor:
Samanta Kriscione
I.1
Izlozba u Jasenovackom Logoru Smrti Kojom Hrvatska
Vlada Pokusava da Porekne Holokost
I.2
Kako Americki Stejt Department Zloupotrebljava
Vasingtonski Muzej Holokosta da Propagira Negiranje Holokosta
II. Hrvatska
by Menachem Shelah
Encyclopedia of the Holocaust, Jerusalem/Tel Aviv, 1990; English
translation, New York/London, pp.
323-329.
[Enciklopedija o Holokaustu, Jad Vasem,
Jerusalem/Tel Aviv,
izdanje 1990, strane
323-329.]
II.1
Srpska manjina
II.2
Jevreji
II.2.1 Anti-jevrejski
zakoni
II.2.2 Nasilno
sakupljanje, zatvaranje i ubistva
II.2.3 German role in
deportation and extermination
II.2.4
Italian protection
II.3
Catholic Church
II.4
[Jewish] Communities
*
III.
Jasenovac
by Menachem Shelah
Encyclopedia of the Holocaust, Jerusalem/Tel Aviv, 1990; English
translation, New York/London, pp. 739-740.
[Enciklopedija o Holokaustu, Jad Vasem,
Jerusalem/Tel Aviv,
izdanje 1990., strane
739-740.]
==============================================
I. Clanci o Hrvatskoj i
Jasenovcu, kljucni dokumenti za koje americke i nemacke vlade (kao i
hrvatska vlada ) od vas ljubazno traze da ih ne citate
Autor: Dzared Izrael
Editor:
Samanta Kriscione
Od 27. novembra, 2006, kada je hrvatska vlada otvorila izlozbu na
lokaciji Jasenovca, logora smrti holokosta hrvatskih Ustasa, izlozba
koja u osnovi porice hrvatski holokost ( pogledajte donji navod
pod I.1), preko elektronske poste do sada su mi
pristigla mnogobrojna pisma sa pitanjem””Ko su Hrvati Ustase?”. Narod
malo zna o njima zato sto je istorija o Holokostu u Hrvatskoj do sada
bila potisnuta.
Jugoslovenska vlada za vreme vladavine marsala Tita je ovaj holokost
Ustasa minimalizovala iz politickih razloga, dok ga je Vatikan
falsifikovao u toku protekle sezdesetijedne godine, da bi pokrio svoju
ulogu u njemu. U ovome nastojanju Vatikan su pomagale vlade SAD, Nemacka
i drugih zapadnih zemalja, kao i vecina svetskih medijskih ustanova,
razne fondacije i univerziteti.
Zasto su tolike mocne svetske sile otisle toliko daleko u nastojanju da
izoblice cinjenice koje se odnose na dogadjaje koji su se desili na
Balkanu pre pola veka?
U zelji da pomogne citaocima da sami procene ove optuzbe, TENC je
preduzeo da objavljuje brojne dokumente, od kojih su neki do sada bili
skrivani, ili pak da nisu bili objavljivani na Internetu. Ovi dokumenti
ne samo da osvetljavaju hrvatske Ustase, i njihove naslednike, vec
bacaju svetlost i na sveobuhvatne napore da se pise nova istorija Holokosta u Jugoslaviji.
Prvi ovakav dokument je clanak sa naslovom “Hrvatska”, koji je TENC
kopirao iz Enciklopedije Holokosta, izdanja od 1990. godine. Sada
prviput objavljen na Internetu, ovaj prilog je udirektnoj suprotnosti sa
stavom koji zastupaju americke i nemacke vlade, kao i ustanove cija je
delatnost povezana sa ovim vladama, ukljucujuci Muzej Holokosta u
Vasingtonu ( koji je, suprotno opstem misljenju, pod nadzorom ne
jevrejskih organizacija, vec americke vlade-pogledajte donji navod
I.2), kao i nemacku agenciju za sirenje kulture,
Geteov institut. I pored pazljivo odabranih reci, u ovome clanku se
optuzuju Hrvatska katolicka crkva I Vatikan za njihovo aktivno ucesce u
masovnim ubistvima stotina hiljada Srba, i vecine jevrejskog i romskog
zivlja u ustaskoj Velikoj Hrvatskoj, na teritoriji koja je obuhvatala
sadasnju Hrvatsku, kao i Bosnu i Hercegovinu. Po mome misljenju, podaci
koji se navode u ovome clanku podrzavaju zakljucak da je Papa Pie XII do
leta 1941. godine, ako ne i ranije, morao znati da su se Nemci
Spremali da likvidiraju vecinu, ako ne i sveukupno jevrejsko
stanovnistvo Evrope. On je za ove planove morao znati u pravo vreme da
bi ih onemogucio, ili bar u velikoj meri osujetio.
Clanak “Hrvatska” Enciklopedije Holokosta se nastavlja clankom sa
naslovom “Jasenovac”, koji obuhvata podatke koji su u direktnoj
suprotnosti sa linijom koje se edrzala hrvatska vlada prilikom nedanog
otvaranja izlozbe na lokaciji logora smrti Jasenovac. Sama izlozba je
predmet diskusije u dole izlozenom navodu I.1.
Dzared Izrael
Urednik, Carevo odelo
* * *
I.1
Izlozba u Jasenovackom Logoru Smrti Kojom Hrvatska
Vlada Pokusava da Porekne Holokost Evo
kratke istorije koja je potrebna da bi se shvatila uzasavajuca
realnost otvaranja izlozbe hrvatske vlade na mestu
Jasenovackog logora smrti u Zapadnoj Slavoniji 27. novembra
2006. Tu teritoriju je Hrvatska otela u vojnom blickrigu maja 1995.
godine.
Juna 1991. godine u jugoslovenskoj republici Hrvatskoj HDZ (Hrvatsla
demokratska zajednica), predvodjena Franjom Tudjmanom i Stjepanom
Mesicem (koji je sada predsednik Hrvatske) zapocela je rat
otcepljenja koji je doprineo razbijanju Jugoslavije. HDZ je oziveo
simbole i politiku zloglasnih hrvatskih Ustasa – pokreta
inspirisanog fanaticnim Katolicizmom i usmerenog protiv “stranog
elementa” (znaci, pre svega Srba). Aprila 1941. ustase su formirali
Nezavisnu Drzavu Hrvatsku u kojoj su izvrsili masovna ubijanja Srba,
Jevreja i Roma (Cigana) a po receptu svojih nemackih nacistickih
saveznika. (Pogledajte dole prilozen citat iz Enciklopedije
Holokost sa naslovom “Hrvatska”). Sa
proglasenjem druge nezavisne Hrvatske 1991. godine, Tudjman, Mesic i
njihovi saradnici su minimizirali ili potpuno negirali ustaske
zlocine i mobilisali ustaske strukture i clanstvo koje je cvetalo u
hrvatskoj dijaspori posle ustaskog poraza u Drugom svetskom ratu.
Svetska sredstva informisanja su ismejavala srpske optuzbe da
Hrvatska povampiruje ustasku politiku, a narocito ustaske ciljeve da
Hrvatsku i Bosnu serbenrein
(“ociste od Srba”) kao i da HDZ
regrutuje u svoje redove Ustase iz hrvatske dijaspore. Takodje,
skrivali su istinu o povezivanja moderne Hrvatske sa ustaskom
prosloscu. Primer manipulacije i gusenja istine je i video snimak
prezentiran prvo na Internetu 9. decembra 2006. a zatim i u udarno
vrema na Hrvatskoj televiziji, u kojem se sadasnji predsednik
Hrvatske Stipe Mesic obraca grupi australijskih Hrvata pocetkom
1990tih i kaze:
“U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su
dva puta pobjedili. Mi nemamo ikome se ispricavati. Ono sto se
skroz trazi od Hrvata: ‘Hajde idite kleknite u Jasenovac,
kleknite ovdje …’ Mi nemamo pred kim sta klecati. Mi smo dva
puta pobjedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobjedili
desetog travnja kad su nam Sile osovine priznale hrvatsku drzavu
i pobjedili jer smo se nasli poslije rata sa pobjednicima za
pobjednickim stolom.”
-- Hrvatska novinska agencija HINA i BBC Monitoring
Europe – Political na BBC Worldwide Monitoring u nedelju 10.
decembra 2006, sa ukupno 498 reci.
(Skinut je u originalu sa
http://emperor.vwh.net/croatia/MesicVideo.wmv )
Uprkos politickog znacaja ovog video snimka za
razumevanje srpsko-hrvatskog sukoba u poslednjih sesnaest godina kao
i za procenu ozbiljnosti sa kojom predsednik Mesic sada navodno
osudjuje Ustasku politiku, uprkos cinjenici da su tri vodeca
hrvatska TV novinara bila suspendovana zbog objavljivanja ovog video
snimka i kasnije vracena na posao zbog protesta u Hrvatskoj, uprkos
svih tih medijski znacajnih dogadjaja i uprkos cinjenici da su
glavne medjunarodne elektronske novinske agencije – ukljucujuci AP,
AFP, ANSA i BBC, objavile tu pricu -- od hiljade engleskih,
francuskih, nemackih, italijanskih, spanskih i holandskih novina i
TV stanica registrovanih u trazenju sa Lexis-Nexis media search
engine, samo su jedne holandske novine, Dagblad van het Noorden
pomenule ovaj skandal.
15. decembra 2006. godine predsednik hrvatskog
parlamenta je dalje doprineo ovom skandalu priznavsi na televiziji
da su on i sadasnji predsednik Mesic devedesetih godina “verovatno”
pevali pesme u kojima se slave “Jure i Boban”. (Boban je bio
komandant Crne legije – ustaske SS divizije koju su sacinjavali
hrvatski Katolici i Muslimani, a koji su poklali desetine hiljada
Srba za vreme Drugog svetskog rata. Niko ne zna ukupan broj Srba
koje su pobili jer su citava sela bila zbrisana bez prezivelih
svedoka. Ljude su zive spaljivali ili bacali zive ili mrtve u reke
ili ih zive bacali u planinske jame koje je, usput receno, posle
rata jugoslovenski predsednik Tito naredio da se zaliju betonom,
navodno u interesu bratstva i jedinstva). Evo sada izvoda iz vesti
koju je objavila Hrvatska novinska agencija HINA. Komentari u
zagradi su sa BBC Monitoring sluzbe koja je prevela vest HINE:
“Predsjednik hrvatskog sabora Vladimir Seks je
veceras rekao na HTV (Hrvatska televizija) u programu
‘Otvoreno’, a u odgovoru na pitanje novinara da li je istinita
prica da su on i drzavni predsjednik Stjepan Mesic pjevali
ustaske pjesme (Ustase su pro-nacisti u II svjestskom ratu) o
“Juri i Bobanu” (ustaski komandanti) da 'se to moguce dogodilo i
da nije bez osnova.'”
-- Tekst vesti HINE na engleskom prenet je na BBC
Monitoring Europe – Political, BBC Worldwide Monitoring, petak
15. decembar 2006, sa 201 reci.
Kao i sa Mesicevim govorom, BBC Monitoring je
poslao ovu vest Hrvatske novinske agencije svetskoj mrezi svojih
medijskih pretplatnika, od kojih su mnogi dobili istu vest i od
HINE. Uprkos tome, ni jedne novine niti TV stanica pretrazene preko
Lexis-Nexis nisu prenele ovu vest. Ja sam otkrio vest sasvim
slucajno.
Ocigledno, zataskavanja ovih sokirajucih vesti potkrepljuju moju
optuzbu da zapadni mediji namerno dezinformisu javnost o prirodi
moderne Hrvatske. To indirektno podrzava i odgovarajucu optuzbu da
zapadni mediji (kao i razne zapadne vlade i polu-vladine
institucije) podrzavaju napore koje je zapoceo hrvatski
secesionista, predsednik Franjo Tudjman usmerene
na negiranje hrvatskog holokosta, na smanjivanje broja ubijenih za
citavih 80 do 90 odsto, napore da se potisne svaka diskusija o
vodecoj ulozi Katolicke Crkve u ubijanju (vidi
Enciklopedije o Holokostu o ulozi Katolicke Crkve, str. 328)
kao i napore da se negira cinjenica da su Ustase imale
masovnu podrsku hrvatskih i bosanskih Katolika i
Muslimana.
Hrvatsko poricanje holokosta je naislo na otpor jevrejskih
organizacija i grupa koje brane Srbe, i Srpsku pravoslavnu crkvu. U
odgovoru na taj otpor na Zapadu se radilo neumorno na tome da se te
grupe “okrenu” i nagovore da javno podrze liniju Franje Tudjmana. Te
napore predvode nemacki i americki spoljnopoliticki establishment
(Stejt Department je npr., postavio neke od svojih cinovnika u
vasingtonski Muzej o Holokostu [pogledajte prilog I.2
u nastavku]). Sve ovo nas dovodi do vaznosti izlozbe Hrvatske
vlade o holokostu koja je otvorena 27. novembra 2006, u samom
jasenovackom logoru smrti.
Otvaranje je bilo od velike istorijske i politicke vaznosti jer iako
izlozba a) izbegava svaku diskusiju o ideologiji i licnostima
hrvatskog genocidnog rezima i njihove masovne baze koju je omogucila
Katolicka Crkva, b) izbegava pomen nevidjene siline napada na srpsko
stanovnistvo u kojima su Ustase zbrisale sa zemlje citava sela i
desetkovale citava podrucja i c) omogucuje hrvatsko poricanje
holokosta kojim se proglasava da je svega 70.000 ljudi pobijeno u
Jasenovackom logoru smrtri, najvecem od brojnih logora smrti u
ustaskoj Hrvatskoj, svejedno:
* Neverovatno je ali istinito da je izlozba bila sponsorisana
zajedno sa Jad Vasem (Memorijalni Institut posvecen zrtvama i
herojima holokosta iz Jerusalima) u cijoj su "Enciklopediji
Holokosta" dva clanka posvecena hrvatskom holokostu nad Srbima,
Jevrejima i Romima. Ova knjiga je stampana 1990. godine, u vreme
kada je kampanja da se promeni istina o hrvatskom holokostu jos bila
u pocetnoj fazi. (Mi vam prezentiramo fotokopije
[reprinted] gore
pomenutih strana).
* Takodje je bilo sokantno da su otvaranju prisustvovali i Njegova
Milost, srpski pravoslavni Vladika Sava iz Slavonije Juric), srpski
ambasador Radivoj Cvjeticanin i Efraim Zurof, sef Izraelske
kancelarije Centra Simona Vizentala, kao i mnogi drugi koje su
mediji opisali kao predstavnike srpskih, jevrejskih i romskih
zajednica. Oni su svojim prisustvom - umesto bojkotom i odbacivanjem
ovog izopacenja pravde - pruzili pokrice Zapadu koji podrzava
negiranje hrvatskog holokosta.
Istina je da su Efraima Zurofa, jednog od gostiju, kasnije citirali
u vesti
Agencije Frans Pres da je kritikovao neke aspekte izlozbe.
(Rekao je da ce deca biti zbunjena ovom izlozbom jer se ni jednom ne
spominje rec ustasa, niti se objasnjava ustaska ideologija).
Medjutim, te kritike su sekundarne s obzirom da je, kao sto smo vec
rekli, cela izlozba pokusaj negiranja holokosta. Stavise, Zurof je
prevazisao i tu slabasnu kritiku u jednom od
svojih
kasnijih clanaka gde se zlobno potsmeva Srbima i sugerise da su
tvrdnje da je 700.000 Srba, Jevreja i Cigana pobijeno u Jasenovcu
neumereni proizvod srpskih propagandista koji se ugledaju na ranije
komunisticke propagandiste. Zurof je podrzao te podrugljive napade
bez i jedne reci diskusije o bilo kakvim cinjenicama. I da
zabelezimo, njegova podrugivanja ne odgovaraju stavovima pokojnog
Simona Vizentala, cije ime on koristi. Vizental se ostro
suprostavljajo negiranju hrvatskog holokosta. Website Vizentalovog
centra, koji ocigledno ne kontrolise gospodin Zurof, i danas tvrdi
da je 600.000 ljudi – Srba (ogromna vecina), Jevreja i Roma ubijeno
u Jasenovcu. Ta stranica je na:
http://motlc.learningcenter.wiesenthal.org/pages/t034/t03448.html
Druga Vizentalova stranica na kojoj se opisuje Jasenovac je na:
http://motlc.learningcenter.wiesenthal.org/text/x11/xm1103.html
U slucaju da je bilo koja stranica uklonjena ili
menjana, TENC ih je obe arhivisao onako kako su stajale na dan 31.
decembra 2006. da bi ostale svetionici otpora cudovisnim pokusajima
da se u okviru obrazovanja o holokostu prodaje negiranje holokosta.
Vizentalova stranica sa brojem ljudi ubijenih u Jasenovcu arhivirana
je na:
http://emperors-clothes.com/croatia/wiesjas.htm .
Vizentalova strana koja opisuje Jasenovac arhivirana je na:
http://emperors-clothes.com/croatia/wiesjastext.htm
Jared Israel
Urednik Carevog Novog Odela |
* * *
I.2
Kako Americki Stejt Department Zloupotrebljava
Vasingtonski Muzej Holokosta da Propagira Negiranje Holokosta
Kad neko
cuje da u Vasingtonu postoji Muzej holokosta, verujem da bi vecina
pomislila da njime upravlja neka Jevrejska organizacija secanja na
holokost i/ili holokost naucnici. Pogresili bi. Vasintonski Muzej
holokosta je zapocet kao projekat Dzimi Kartera a njegov cilj se,
verujem, moze videti vec po organizacionoj strukturi Muzeja: on je
uglavnom finansiran od strane americke Vlade, a sto se uprave Muzeja
tice, to se vidi iz sledeceg:
“Upravni savet Muzeja sastoji se od 55 clanova koje imenuje
Predsednik plus 10 predstavnika Kongresa i tri ex officio clana iz
ministarstva za obrazovanje, ministarstva unutrasnjih poslova i
Stejt Departmenta.”
http://tinyurl.com/tbk62
Na stranu
cinjenica da pedeset i pet clanova Uprave ocigledno bira Predsednik i da
su desetoro njih clanovi Kongresa – drugim recima da je to, vec u
nacrtu, politicka ustanova – zasto bas Stejt Department? Zasto bi se
jednoj ustanovi koja formulise, izvrsava i javno opravdava americku
spoljnu politiku, dao takav polozaj sa koga bi ona mogla da dominira
jednom institucijom cija je pretpostavljena namena da obicne ljude uci
istini o holokostu? Ja mislim da je stvarni cilj ovog Muzeja koji ima
fondove od preko 60 miliona dolara
godisnje (od cega 2/3 dolazi od americke vlade), koji ima osoblje od
400 zaposlenih i koji ima viroki pristup medijima, iako je taj cilj
neizrecen - ocigledan je, a to je da establisment a pre svega pre svega
Stejt Department moze da (zlo)koristi Holokost kao orudje americke
spoljne politike.
Ovo izgleda preterano, i jeste, ali je dokaz za moju optuzbu bio vidljiv
jos u ono vreme kada je Muzej bio otvoren, 21. aprila 1993.
Ni jedan jedini predstavnik srpskog naroda ni
slucajno nije bio pozvan na otvaranje (Muzeja) - dok je hrvatski
predsednik Franjo Tudjman bio pocasni gost! To je isti onaj Franjo
Tudjman o kome je Njujork Tajms kasnije pisao sledeci ublazeni
komentar:
[Pocetak citata iz Njujork Tajmsa: ]
“U
svojoj knjizi Bespuca: povijesne zbiljnosti, objavljenoj
1988, G-din Tudjman je pisao da broj Jevreja stradalih u holokostu
900.000 - a ne sest miliona.
On tu
takodje tvrdi da broj Srba stradalih od ustaske ruke nije veci od
70.000 - dok vecina istoricara kaze da je stradalo oko 400.000.”
[Primedba Dzareda Izraela:
Samanta Criscione i ja smo procitali nekoliko stotina novinskih
clanaka u kojima se govori o Jasenovcu i primetili da medijske
procene o broju stradalih konstantno opadaju - od 800.000, a sto smo
nasli u clanku Njujok Tajmsa po zavrsetku Drugog svetskog
rata, do danasnjih dana kada je postalo uobicajeno da (nikad ne
imenovani) “nezavisni istrazivaci” kao i vasingtonski Muzej
holokosta navode da je bilo oko 100.000 zrtava, pa i manje. Tako je
sredinom 1990–tih, od kada datira gornji clanak, odnosno usred ovog
perioda smanjivanja broja stradalih, Tajms napisao da se
vecina istoricara slaze oko broja od 400.000 ubijenih... Nastavak
citata:]
Pod
Tudjmanovim vodjstvom Hrvatska je pocela sa diskriminacijom Srba
1990. kada je usvojila Ustav u kome stoji da je Hrvatska “nacionalna
drzava Hrvata”. Po starom Ustavu Srbi i Hrvati su imali jednaka
prava.
Vlada je zatim usvojila zastavu i monetu kakve su bile pod ustaskom
vladom - potez koji je mnoge umerene Srbe gurnuo u narucje srpskih
nacionalista.”
[Kraj izvoda clanka Njujork Tajmsa od nedelje, 20. avgusta
1995, koji je izasao pod naslovom Potencijalni Tito doprinosi
rasturanju njegovog nasledja, vecernje izdanje- Finale, Franjo
Tudjman, deo 1; 12 str; stubac 3, izdanje za inostranstvo, 946 reci,
autor RAYMOND BONNER, ZAGREB, Hrvatska, 18 avgust]
Kao sto
rekoh, Tajms je blag prema Tudjmanu. Ustvari, medju onima koji se
usudjuju da otvoreno negiraju holokost on je jedan od najgorih
anti-Semita. (U svojoj knjizi Bespuca on zagovara misljenje da su
Jevreji ti koji su upravljali hrvatsko-ustaskim logorom smrti,
Jasenovcem, a da su blazirani ustaski cuvari navodno dali punu slobodu
jevrejskim zatocenicima da likvidiraju ogroman broj Srba i Roma. To
(izmisljeno) jevrejsko nasilnistvo potice (po Tudjmanu) direktno iz
nasilnicke i iskljucive jevrejske kulture.
On zagovara i osvetu nad Jevrejima jer ih navodno Talmud uci da mrze i
proganjaju ne-Jevreje, itd itd.
Tudjmanovu antisrpsku i antisemitsku knjigu pozdravio je izvesni Mark
Veber koji je pisao za Dnevnik za istorijsku reviziju (Journal
for Historical Review) koji je jedan od glavnih magazinu na
engleskom jeziku onih koji poricu holokost. Veber je pao u trans, jer:
”Dok
je nekoliko zemalja u Evropi stavilo van zakona revizionizam (tj.
negiranje) holokosta, u Hrvatskoj on uziva podrsku sa najviseg
nivoa.”
-- "Croatian Leader Denounced as
Holocaust Revisionist; President Tudjman Refuses to Recant", by Mark
Weber, The Journal for Historical Review, July/August 1993,
Volume 1, no. 4 page 19 . Hrvatski Vodja optuzen kao revizionista
holokosta; predsednik Tudjman odbija da se povuce, - Mark Veber,
Dnevnik za istorijsku reviziju, juli/avgust 1993. tom 1.no 4.
str.19.
Njujork
Tajms je citirao zgrazanje Simona Vizentala, cuvenog lovca na
naciste, da je taj arhirasista bio pozvan kao pocasni gost na otvaranje
necega sto je ipak trebalo da bude Memorijal holokosta:
“'Recite mi ko je pozvao Tudjmana u Vasington na otvaranje Muzeja'
rekao je gospodin Vizental.”
-- "Anger Greets
Croatian’s Invitation to Holocaust Museum Dedication," The New
York Times, April 22, 1993, Thursday Late Edition – Final
Correction Appended, Section A; Page 1; Column 5; National Desk ,
912 words , by Dianna Jean Schemo, Special to The New York Times,
Washington, April 21 – "Poziv Hrvatske na otvaranje Holocost muzeja
docekan sa ljutnjom", Njujork Tajms, april 22, 1993,
cetvrtak, vecernje izdanje - Konacna ispravka dodata, sekcija A,
strana 1, red 5; nacionalno odeljenje, 912 reci, autor Dijana Dzin
Semo, specijalno za Njujork Tajms, Vasington, 21 april.
U istom
clanku Tajms je odgovorio G-dinu Vizentalu:
[Izvod
iz: "Poziv Hrvatskoj da ucestvuje otvaranju Holokost muzeja docekan
besom" pocinje ovde:]
“Naomi Paiss, the museum’s
director of communications, said the museum knew about Mr. Tudjman’s
writings but decided to invite the Croatian President despite them.
“'Nama
je Stejt Department savetovao [podvukao -- D. Izrael] da
pozovemo Bosnjake, Slovence i Hrvate,' rekla je. 'Rekli su nam da su
oni ta trojica koju treba pozvati, jer su bili demokratski izabrani.
Nama su dobro poznati Tudjmanovi stavovi i knjiga, ali mi Muzej ne
otvaramo da bismo drzali propoved crkvenom horu.'”
[Napominjem da je Muzej,
otkada je otvoren, Stejt Department koristio da bi podrzao neke od
najekstremnijih medju onima koji poricu holokost. -- Dzared Izrael]
[Kraj
citata "Poziv Hrvatske na otvaranje Holocost muzeja docekan besom".
]
Dzared
Izrael
Urednik Carevog Novog Odela
|
* * *
==============================================
II. Hrvatska
Autor: Menachem Shelah
Encyclopedia of the Holocaust, Jerusalem/Tel Aviv, 1990; English
translation, New York/London, pp.
323-329.
[Enciklopedija o Holokaustu, Jad Vasem, izdanje 1990, strane
323-329.]
Mi, sa Carevog Novog Odela, smo skenirali gornje stranice (koje su, u
originalu, na engleskom). Ove skenirane stranice mozete da vidite u PDF
formi na adresi:
http://emperor.vwh.net/croatia/encr.pdf
Da biste videli detaljnije, bibliografske podatke, mape i slicno,
pogledajte:
http://emperors-clothes.com/croatia/encr.htm#1
Reci koje su u tekstu posebno naznacene referisu na clanke koji se
nalaze negde drugde u pomenutoj Enciklopediji.
==============================================
[Strana 323]
HRVATSKA (Nezavisna Drzava Hrvatska, NDH), marionetska drzava na
teritoriji JUGOSLAVIJE, uspostavljena tokom Drugog svetskog rata,
koja je postojala od aprila 1941 do maja 1945. Podrucje NDH - koje je
bilo izlozeno mnogobrojnim promenama i prekrajanjima - je obuhvatalo
teritorije danasnje Federativne Republike Hrvatske i Federativne
Republike Bosne i Hercegovine. Ukupna povrsina NDH je bila oko 38.600
kvadratnih milja (100.000 kvadratnih kilometara). Njen glavni grad je
bio Zagreb. Od 6,3 miliona stanovnika, 3,3 miliona su bili Katolici
Hrvati, 1,9 miliona Pravoslavci Srbi, 700.000 Muslimani, 170.000 Nemci,
75.000 Madjari, 40.000 Jevreji, 30.000 Cigani i 100.000 pripadnici
drugih manjina.
Srpska manjina. Hrvatska je uspostavljena od strane Nemaca i Italijana
10. aprila 1941 kao deo planiranog razbijanja Jugoslavije. Ante
PAVELIC, vodja secesionistickog
USTASKOG pokreta, je postavljen na
celo te drzave. Ubrzo nakon sto su zavladali, ustase su, uz podrsku
mnogih Hrvata, zapoceli takozvano "ciscenje Hrvatske od stranih
elemenata", sa osnovnom namerom da istrebe srpsku manjinu. U svirepoj
kampanji terora, vise od pola miliona Srba je pobijeno, cetvrt miliona
je proterano, a dvesta hiljada Srba je silom preobraceno u
Rimokatolicizam. Ustaski rezim Hrvatske, a posebno ova akcija
unistavanja Srba i pljackanja njihove imovine u leto 1941., predstavlja
jedno od najjezivijih poglavlja Drugog svetskog rata. Metodi ubijanja
koje su ustase koristile su bili ekstremno primitivni i sadisticki:
hiljade ljudi je baceno sa litica, drugi su prebijani na smrt ili klani,
citava sela su pretvarana u zgarista, zene su silovane, mase ljudi su
bile terane u marseve smrti usred zime, dok su ostali ubijani
izgladnjivanjem.
Jevreji.
Jevreji Hrvatske su uglavnom ziveli u vecim gradovima: Zagreb (11.000),
Sarajevo (10.000), Osijek (3.000) i Bjelovar (3.000). Procenjeno je da
je oko sezdeset procenata od ukupnog Jevrejskog stanovnistva u Hrvatskoj
bili Askenazi Jevreja, a ostatak su bili Sefardim. Vecina Jevreja je
pripadala srednjoj klasi; bili su cinovnici, trgovci i predstavnici
profesija poput lekara i pravnika. Cionisti su upravljali zajednicama.
Hrvatski Jevrejski zivalj je organizovao sirok spektar aktivnosti -
imali su sopstvenu mrezu skola, nedeljni list, socijalne ustanove i
omladinske pokrete. Rezim NDH-zije je svrstao Jevreje medju "strane
elemente" koje je trebalo ocistiti i nemacke glavesine su ohrabrile
ustaski anti-jevrejski pokret. Vise nego ideoloski antisemitizam,
ustaska usmerenost protiv Jevreja je bila motivisana njihovom zeljom da
zadovolje Nemce i da prisvoje jevrejsku imovinu. Tri odeljenja vlade su
se bavila pitanjem Jevreja: Ministarstvo unutrasnjih poslova, na celu sa
ministrom Andrijom Artukovicem, se bavilo anti-jevrejskim zakonima;
Ustaska nadzorna sluzba, pod vodjstvom Eugena Dido Kvaternika, je
hapsila, zatvarala i ubijala Jevreje, a takodje i upravljala
koncentracionim logorima; Ministarstvo finansija, pod upravom Vladimira
Kosaka, je bilo zaduzeno za otimanje i/ili unistavanje jevrejske
imovine.
Anti-jevrejski zakoni. Nekoliko dana nakon dolaska na
vlast, ustase su zavele anti-jevrejske zakone, vecinom zasnovane po
uzorima koje je postavio Treci Rajh, GENERALGOUVERNMENT,
i SLOVACKA. Zakonske odredbe su ukljucivale rasne
statute po modelu NIRNBERSKIH ZAKONA koji su
odredjivali ko pripada jevrejskom narodu a onda oduzimali Jevrejima
gradjanska prava. Medjutim, u ove zakonske odredbe uvedena je novina,
jedan paragraf je davao sefu drzave pravo da izda titulu "Pocasnog
Arijevca". Na ovaj nacin je omoguceno manipulisanje u praksi. Vecina
zakonskih odredbi se bavila ekonomskim pitanjima: Arijevski poverenici
[Veca mapa NDH je na adresi
http://emperors-clothes.com/croatia/map324.htm ]
[Kraj strane 323]
***
[Strana 324]
CROATIA, 1941 to
1945.
[Map posted large size at
http://emperors-clothes.com/croatia/map324.htm ]
[Text continues]
su postavljani da preuzimaju jevrejske biznise; jevrejske
fabrike i preduzeca. Nepokretna imovina je "nacionalizovana." Jevreji
sluzbenici su otpustani, a Jevrejima pripadnicima profesionalnih struka
(poput pravnika, lekara, veterinara, itd.) je zabranjeno da vrse usluge
ne-jevrejskim klijentima. Preko noci, kvazi-zakonsko
oduzimanje vlasnistva je uzelo maha i ono se, za kratko vreme,
pretvorilo u silovitu kampanju pljackanja i otimacine sirom zemlje, u
koju su se ukljucili svi koji su mogli da profitiraju - trgovacka
udruzenja, omladinske organizacije, sportski klubovi, oruzane snage i
predstavnici vlade svih nivoa. Obicni gradjani su takodje ucestvovali u
pljackaskom pohodu kad god je to bilo moguce. Ustvari, udeo "privatnih"
elemenata u opstoj otimacini bio ogroman. Najmanje polovina jevrejske
imovine opljackana od Jevreja, po svemu sudeci, nikad nije dospela do
drzavnih kasa, vec je ostala u rukama Hrvata pojedinaca. Prema proceni
Ministarstva finansija, odstampanoj 1944, vrednost jevrejske imovine
koje je Ministarstvo prisvojilo je bila 25 milijardi dinara (50 miliona
dolara, prema predratnom kursu). Predstavljajuci drzavni budzet za
1942-1943 fiskalnu godinu, ministar finansija Vladimir Kosak je rekao da
ce deficit drzave biti pokriven zaradom od prodaje jevrejskog imetka.
Razni dekreti su bili doneti tokom prvih nekoliko meseci ustaske uprave,
vecinom od strane lokalnih vlasti, usmereni na ogranicavanje slobode
kretanja Jevrejima, kao i na odredjivanje mesta gde mogu da zive, time
ih izolujuci od ostatka stanovnistva. U maju 1941 izdato je naredjenje
prema kome su Jevreji morali da nose zutu jevrejsku znacku sa jasno
uocljivim slovom "Z" (od "Zidov", Jevrejin).
Nasilno sakupljanje, zatvaranje i ubistva. Prva hapsenja
Jevreja su bila deo opste preventivne mere da se spreci pojava bilo
kakvih organizacija usmerenih protiv vlade.
[Kraj strane 324]
***
[Strana 325]
[Caption:] Children liberated from a Croatian
concentration camp.
[Text continues]
Te akcije su bile usmerene na aktivne clanove levicarskih
stranaka, srpskih stranaka, demokrata i intelektualce levice. Oko
stotinu pripadnika jevrejske omladine koji su bili aktivni u
cionistickim omladinskim pokretima u Zagrebu, kao i jevrejski pravnici
tog grada su bili zahvaceni ovim talasom hapsenja. Obe grupe su odvedene
u koncentracione logore koji su uspostavljeni u zemlji, gde je vecina
bila ubijena. Nakon nemacke invazije na Sovjetski savez, juna 1941.,
incidenti sabotaze u Hrvatskoj su se naglo umnozili i situacija je za
Jevreje time dalje pogorsana, buduci da su dela sabotaze inicirala
kaznene mere u kojima su mnogi Jevreji streljani (dok su vlasti
podvlacile "jevrejski karakter" ovih incidenata). Masovna hapsenja
Jevreja su pokrenuta dekretom koji je izdao Ante Pavelic 26. juna 1941,
u kome je optuzio Jevreje za sirenje lazi u cilju uznemiravanja
stanovnistva i za ometanje urednog opskrbljivanja osnovnim
potrebstinama, buduci da su Jevreji "dobro poznati crno-berzasi".
"Proglasavam da su Jevreji kolektivno krivi i naredjujem da budu
zatvoreni u koncentracione logore."
Masovni napad na zagrebacke Jevreje je otpoceo nekoliko dana ranije,
22-og juna. Do kraja meseca nekoliko stotina jevrejskih porodica je
uhvaceno i, najvecim delom, poslato u koncentracione logore Pag i
Jadovno. U julu je dosao red na mesta sa manjim jevrejskim zajednicama,
poput Varazdina, Koprivnice, Ludbrega, Karlovca i Bjelovara. Zatvorenici
su isprva okupljani na tlu nekadasnjih sajmista u srcu Zagreba, a onda
slati u razlicite logore.
Pocetkom avgusta usledio je pokret protiv Jevreja Bosne i Hercegovine. U
prvoj fazi su hapseni oni koji su ziveli po manjim gradovima. Krajem
meseca dosao je red na Sarajevo, gde je nasilno okupljanje Jevreja
trajalo duze nego sto je bilo ocekivano, da bi bilo okoncano tek
novembra 1941. Koncentracioni logor Jasenovac je izgradjen u avgustu
1941 i, po zavrsetku gradnje, vecina uhapsenih Jevreja je poslata tamo.
Zbog nedostatka prostora u drugim logorima, neke sarajevske Jevrejke su
zatvarane u poseban logor za zene u Djakovu.
[Kraj strane 325]
***
[Strana
326]
Do kraja 1941, dve trecine hrvatskog jevrejskog zivlja je odvedeno u
hrvatske koncentracione logore. Vecina je ubijena odmah po dolasku, ili
ubrzo posle. Jevreji koji jos nisu bili pozatvarani su smatrani
nezamenljivim za dobrobit drzavne ekonomije, ili su bili u braku sa
ne-Jevrejima, ili su imali licne veze sa clanovima vladajuce klike. Neki
od Jevreja su uspeli da prebegnu na italijansku stranu okupiranih
teritorija. U intervjuu za nemacke novine krajem leta 1941, Pavelic je
obznanio: "Jevreji ce vrlo brzo biti likvidirani."
Jews were imprisoned in the following concentration camps:
1. Danica, near Zagreb. This camp was established in April 1941
and was disbanded at the end of the year. Most of the inmates were
political prisoners; the Jewish lawyers of Zagreb were also incarcerated
here.
2. Jadovno, in the Velebit Mountains. Established in May 1941 and
disbanded in August of that year, when the area was about to be handed
over to the Italians. It was here that the Jewish youngsters from Zagreb
were imprisoned and murdered.
3. Pag, on Pag Island in the Adriatic. Established in June 1941
and dismantled by the end of August of that year. In the few weeks of
its existence, hundreds of people were murdered in this camp. An inquiry
commission set up by the Italian army when it took control of the area
in August 1941 reported that shocking acts had been committed there.
Among the murder victims were many of the people who had been seized in
the first wave of arrests.
4. Kruscica, in Bosnia. Established at the beginning of August
1941 and disbanded by the end of the following month. This was mainly a
transit camp for the Jewish women arrested in Bosnia and Herzegovina.
5. Loborgrad, in northern Croatia. Set up in September 1941 and
dismantled in October 1942. It served as a camp for women and children
and was run by
VOLKSDEUTSCHE (ethnic Germans). In May 1942 the women and
children prisoners were deported to
AUSCHWITZ.
6. Djakovo, in southeast Croatia. Established in December 1941;
in existence until June 1942. This was another camp where women amid
children were imprisoned. Several hundred prisoners died in a typhus
epidemic that broke out there; the rest were transferred, in the summer
of 1942, to Jasenovac, where they were killed on arrival.
7. Tenje, near Osijek. Set up in March 1942 and disbanded in
August of that year, when all its prisoners were deported to Auschwitz
to be gassed.
8. Jasenovac, 62 miles (100 km) from Zagreb. Established in
August 1941; in existence until April 1945. This was the largest and
best-known concentration camp in Croatia, the place where most of its
Jews went to their death. It was also in Jasenovac that hundreds of
thousands of people belonging to other nationalities were killed –
Serbs, GYPSIES, and various non-Jewish opposition
elements.
German role in deportation and
extermination.
Croatian
Jews, for the most part, were murdered by fellow Croatians, but there is
no doubt about the role played by the Germans. From the beginning of
Ustaša rule, it was the Germans who supervised the “solution of the
Jewish question.” An SS officer named Müller was posted to Zagreb in May
1941 and took charge of the “solution.” In Sarajevo, it was SS-Sturmbannführer
Dr. Alfred Heinrich who handled the Jews. A major role was also played
by the German ambassador in Zagreb, SA-Gruppenführer Siegfried Kasche, a
veteran member of the diplomatic corps and a zealous antisemite. It was
Kasche who pressured and exhorted the Croatian leaders to lose no time
in killing all the Jews in the country, and who urged his colleagues in
Berlin to make sure that the Jews in the Italian-occupied zone were
seized and subjected to the same fate as their brethren in the other
parts of Croatia. Kasche’s right-hand man on Jewish affairs was SS-Sturmbannführer
Hans Helm, who served as the embassy police attaché and belonged to the
staff of the
REICHSSICHERHEITSHAUPTAMT
(Reich Security Main Office; RSHA).
As long as the Croatians continued to kill Jews, the Germans did not
interfere, but German involvement grew at the beginning of 1942,
when it appeared that the Croatians might call a halt to the
killing. At the WANNSEE CONFERENCE
of January 20, 1942, it was decided that the Germans would propose to
the Croatians that they transfer the Jews
[End of page
326]
***
[Page 327]
[Caption:] The Jewish Rab battalion, formed after the prisoners of the
Rab internment camp were liberated in September 1943.
[Text continues]
of Croatia
to eastern Europe. In the negotiations that followed, Hans Helm, who
was
an expert on Yugoslav
affairs, represented the German side, while Dido Kvaternik, chief of
security services, was the Croatian representative. The Germans may have
decided to take over the murder of Croatian Jews because the Croatians
had lost some of their enthusiasm following the successes of the Red
Army in the winter of 1941-1942. In the spring of 1942 the two sides
agreed on the deportation of Croatian Jews to the east; the Croatian
government undertook to arrest the Jews, take them to the railheads, and
pay the Germans 30 reichsmarks per person for the cost of transporting
the prisoners to the extermination camps. In return, the Germans agreed
that the property of the Jewish victims would go to the Croatian
government.
SS Hauptsturmführer Franz Abromeit, an “expert” on the staff of Adolf
EICHMANN’s section, was sent to
Zagreb to take charge of the deportation. Between August 13 and 20,
1942, five trains left Croatia for Auschwitz with 5,500 Jews aboard,
half from the Tenje concentration camp and the rest from the Loborgrad
camp and from Zagreb and Sarajevo. In May 1943, while Heinrich
HIMMLER was on a visit to Zagreb,
another series of deportations to Auschwitz was conducted, with the
Germans joining the Croatians in drawing up the list of deportees. In
two trains on May 5 and 10, a group of 1,150 Jews was deported,
including the leaders of the Zagreb and Osijek Jewish communities. Of
[End of page 327]
***
[Page 328]
the thousands of Croatian Jews who were deported to Auschwitz, only a
few dozen survived. In Croatia itself, a mere few hundred Jews remained
alive, most of them because they were protégés of Croatian political
leaders or were married to non-Jews.
Italian protection. Most of the Croatian Jews who
survived owed their lives to the Italians. In their zone of occupation
(the Dalmatian coast, Albania, and Montenegro), the Italians resolutely
protected the Jews; some five thousand Jews were saved by the Italians
in Yugoslavia.
In the summer of 1943 all the Jewish
refugees in Dalmatia were put into a camp in RAB.
Following the Italian surrender in September 1943, the area was
liberated by the partisans, and most of the Jews were moved to liberated
areas in the center of the country. Those who were fit to bear arms or
perform other military service joined the partisan army, while the
others were given the protection of the fighting forces.
Catholic Church. In the interwar period the
Catholic church in Croatia had been a staunch supporter of Croatian
nationalism, and it welcomed the establishment of the Croatian state.
The Vatican had always supported the stand of the Croatian church and
had encouraged Croatian separatism. The Ustaša extermination drive
against Serbs, Jews, and Gypsies presented the church with a dilemma.
Many Catholic priests, mainly of the
lower rank, took an active part in the murder operations. Generally
speaking, the reaction of the Catholic church was a function of military
and political developments affecting Croatia; when the standing of the
NDH regime was weakening and the war was drawing to an end, protests by
the church against Ustaša crimes became more and more outspoken. This
was not the case in the earlier stages. A bishops’ conference that met
in Zagreb in November 1941 was not even prepared to denounce the forced
conversion of Serbs that had taken place in the summer of 1941, let
alone condemn the persecution and murder of Serbs and Jews. It was not
until the middle of 1943 that Aloysius Stepinac, the archbishop of
Zagreb, publicly came out against the murder of Croatian Jews (most of
whom had been killed by that time), the Serbs, and other nationalities.
The Vatican followed a similar line. In the early stage, the Croatian
massacres were explained in Rome as “teething troubles of a new regime”
(the expression of Monsignor Domenico Tardini of the Vatican state
secretariat). When the course of the war was changing, the leaders of
the Catholic church began to criticize the Ustaša, but in mild terms; it
was only at the end, when Allied victory was assured, that Vatican
spokesmen came out with clear denunciations. In some instances, Croatian
clerics did help Jews. Their main effort was to save the lives of the
Jewish partners in mixed marriages, and most of these did in fact
survive. The church also extended help to the Zagreb Jewish community in
providing food, medicines and clothing for Jews in the concentration
camps.
[Jewish] Communities.
Jewish communities in Croatia were severely restricted in their
activities during the Holocaust, mainly because most of them were
liquidated at an early stage. Of the three major communities, that of
Sarajevo ceased functioning at the beginning of 1942 and the Osijek
community by the middle of that year. Only the Zagreb community remained
in existence throughout the war.
The Zagreb community was the center of all Jewish
activities. It stayed in touch with the Jewish institutions in Hungary
(the RELIEF AND RESCUE COMMITTEE OF BUDAPEST),
Switzerland, and Turkey; it received financial aid from abroad; and its
representatives negotiated with Croatian government officials and
others. Until the last deportation to Auschwitz, in May 1943, the
community was headed by the Chief Rabbi of Zagreb, Dr. Shalom Freiberger,
and the secretary, Aleksa Klein. Thereafter, the few Jews left in the
city dealt mainly with the dispatch of food parcels to Jewish prisoners
in concentration camps and with extending aid to the needy.
It is estimated that thirty thousand
Jews were murdered in Croatia - 80 percent of its Jewish population.
BIBLIOGRAPHY
Hory, L., and M. Broszat.
Der kroatische Ustacha Staat, 1941-1945. Stuttgart, 1964.
Jelić-Butić, F. Ustaše i N.D.H. Zagreb, 1977.
[End of page
328]
***
[Page 329]
Lederer, Z., ed. The Crimes of the
Germans and Their Collaborators against the Jews of Jugoslavia.
Belgrade, 1953.
Morley, J. F. Vatican Diplomacy and the Jews during the
Holocaust, 1939-1943. New York, 1980. See pages
147-165.
Menachem
Shelah
[End of Article on
Croatia]
==============================================
III. JASENOVAC
by
Menachem Shelah
Encyclopedia of the Holocaust, Yad Vashem, 1990, pp. 739-740.
autor Menachem
Shelah
Enciklopedija Holokausta, Jad Vašem, 1990, strane
739-740
Za
bibliografiju,
uključujući
izvore fotografija i mapa, pogledajte fusnotu [2]
Reči
istaknute velikim slovima odnose se na druge članke u Enciklopediji.
==============================================
[Strana 739]
JASENOVAC, najveći
koncentracioni i logor istrebljenja u Hrvatskoj. Jasenovac je zapravo
bio kompleks nekoliko podkampova, u neposrednoj blizini jedan od drugoga,
na obali reke Save, oko 62 milje (100 km) južno od Zagreba. U ovaj
kompleks pripadao je i ženski kamp Stara Gradiška, koji je bio nešto
dalje.
Jasenovac je osnovan u avgustu
1941. godine, a raspušten tek u aprilu 1945. godine. Stvaranje logora i
njegovo rukovođenje i nadzor povereno je Odseku III Hrvatske bezbednosne
policije (Ustaška narodna služba, UNS), na čelu sa Vjekoslavom (Maksom)
Luburićem, koji je bio lično odgovoran za sve što se tamo događalo.
[Natpis:] Bivši sveštenik Miroslav
Filipović-Majstorović, pripadnik osoblja logora Jasenovac, u ustaškoj
uniformi.
[Tekst se nastavlja]
Brojne Ustaše (hrvatski fašisti)
služili su u ovom logoru; najokrutniji je bio bivši sveštenik Miroslav
Filipović-Majstorović, koji je sopstvenim rukama ubio mnoge
zatvorenike.
[Natpis:] Logor Jasenovac
[Kraj strane 739]
***
[Strana 740]
JASENOVAC
[Velika karta na:
http://emperors-clothes.com/croatia/map740.htm ]
[Tekst se nastavlja]
U Jasenovcu je
ubijeno oko šest stotina hiljada ljudi, uglavnom Srba, Jevreja, CIGANA i
protivnika USTAŠKOG režima. Broj jevrejskih žrtava bio je između
dvadeset hiljada i dvadeset pet hiljada, od kojih je većina ubijena do
avgusta 1942. godine, kada je započela deportacija hrvatskih Jevreja u
AUŠVIC na uništenje. Jevreji su slati u Jasenovac iz svih krajeva
Hrvatske - iz Zagreba, iz Sarajeva i iz drugih gradova i manjih mesta.
Po svom dolasku, većina ih je ubijena na mestima pogubljenja u blizini
logora: Granik, Gradina i druga mesta. Oni koji su ostali živi uglavnom
su bili kvalifikovani za potrebne profesije i zanate (lekari,
farmaceuti, električari, obućari, zlatari i tako dalje) i bili su
zaposleni u službama i radionicama u Jasenovcu. Životni uslovi u logoru
bili su izuzetno okrutni: siromašna
ishrana, očajan smeštaj, naročito surov režim i neverovatno okrutno
ponašanje ustaških stražara. Uslovi bi poboljšavali samo za kratke
periode - tokom poseta delegacija, kao na primer delegacija za štampu
koja je posetila februara 1942. godine i delegacija Crvenog krsta u junu
1944. godine.
Činovi
ubistava i okrutnosti u logoru dostigli su svoj vrhunac krajem leta
1942. godine, kada su desetine hiljada srpskih seljana deportovane u
Jasenovac iz područja u kojima su se vodile borbe protiv partizana na
planini Kozara. Većina muškaraca ubijena je u Jasenovcu. Žene su
poslate na prinudni rad u Nemačkoj, a deca su oduzeta od majki; neka su
ubijena, a druga su bila rasuta po sirotištima širom zemlje.
Aprila 1945.
partizanska vojska se približila logoru. U pokušaju da se izbrišu
tragovi zverstava, ustaše su raznele sva zdanja i ubile većinu
zarobljenika. Pokušaj bekstva zatvorenika nije uspeo, a samo nekoliko
njih je preživelo.
LITERATURA
Romans, J. Jews of Yugoslavia, 1941-1945: Victims of
Genocide and Freedom Fighters. Belgrade, 1982.
(Romans,
J.
Jevreji Jugoslavije, 1941-1945; Žrtve genocida i
borci za slobodu.
Belgrade, 1982.)
Sindik, D., ed. Secanja Jevreja na logor Jasenovac.
Belgrade, 1972.
Menachem Shelah
[Kraj teksta o logoru smrti Jasenovac]
==========================================
Donirajte Carevom novom
odelu
==========================================
Footnotes and Further Reading
[1] Menachem Shelah,
“Croatia,” in Encyclopedia of the Holocaust,
published in Hebrew and English, by
Yad Vashem, the Holocaust Martyrs’ and Heroes’ Remembrance
Authority, Jerusalem, 1990.
Hebrew edition: ha-Entsiḳlopedyah shel ha-Sho’ah / 'orekh rashi,
Yiśra’el Guṭman. [Jerusalem] : Yad ṿa-Shem ; Tel-Aviv : Sifriyat
po'alim, 1990.
English edition: Encyclopedia of the Holocaust / Israel Gutman,
editor in chief, New York/London, Macmillan,
1990, pp 323-329.
Note on
Pictures: In “Acknowledgements,” p. xix of the
Encyclopedia of the Holocaust, it states:
“We would like to thank Martin Gilbert for his permission to use
some of the maps from The Macmillan Atlas of the Holocaust
(New York, 1982).
“We also wish to express our thanks and appreciation to the various
institutions and libraries that have kindly granted us permission to
reproduce photographs in their possession. Appropriate credit lines
appear with each such photograph. All photographs without
attribution were provided by the Yad Vashem archives in Jerusalem.”
The PDF file of “Croatia” is at
http://emperor.vwh.net/croatia/encr.pdf
[2] Menachem Shelah,
“Jasenovac,” in Encyclopedia of the Holocaust,
published in Hebrew and English, by
Yad Vashem, the Holocaust Martyrs’ and Heroes’ Remembrance
Authority, Jerusalem, 1990.
Hebrew edition: ha-Entsiḳlopedyah shel ha-Sho’ah / 'orekh rashi,
Yiśra’el Guṭman. [Jerusalem] : Yad ṿa-Shem ; Tel-Aviv : Sifriyat
po'alim, 1990.
English edition: Encyclopedia of the Holocaust / Israel Gutman,
editor in chief, New York/London, Macmillan,
1990, pp 739-740.
Regarding pictures and map, see footnote
1, above.
The PDF file of “Jasenovac” is at
http://emperor.vwh.net/croatia/enjas.pdf
***
To receive our
English-language mailings, please
send an email with
SUBSCRIBE in the subject line to: emperorsclothes@tenc.net
To receive Serbo-Croatian mailings, please send an email with SUBSCRIBE
S-H in the subject line to:
emperorsclothes@tenc.net
Molimo vas,
prosledite ovaj tekst prijateljima, ili im
pošaljite donji
link.
http://emperors-clothes.com/sc/s-holokost.htm
Emperor's Clothes
http://www.tenc.net